Kako ispravno komunicirati o nasilju, a izbjeći parole koje mladi čuju, ali ih naše riječi ne dotiču? Ove godine odlučili smo da za nas govore tišina i boje. Njihovi učitelji nisu slučajno baš danas svi u ružičastom, a plakati na ulazu škole danas ne pršte veseljem i radošću. Boja nastoji osvijestiti, a plakati usporiti njihov hod hodnicima škole – teško je ostati ravnodušan nakon tromjesečnih izvještaja novinarskih članaka o nasilju, nasilju među našim mladima, u našoj domovini. Zahvaljujemo dragom umirovljenom novinaru (N.Magdić) na prikupljanju materijala, a vas ostavljamo u mislima: “Koliko dobro zaista poznajemo svoju djecu?” I sjetimo se, mladi uče iz onog što vide i doživljavaju. Neka budu makar za nijansu bolji od nas.
